Osnovna škola "Ivo Lola Ribar" Labin

Dragi učenici, uvaženi roditelji, poštovane kolegice i kolege!

Ovogodišnji Dan škole drugu godinu zaredom  želimo obilježiti,  barem virtualno, prigodnim aktivnostima i odavanjem priznanja onim učenicima i kolegama učiteljima koji su tekuće godine postigli značajne uspjehe na razini školskih i županijskih natjecanja ali i u svim drugim oblicima rada i aktivnosti u kojima smo sudjelovali. ( Izvješće s natjecanja, Natjecanja)

Iako nam okolnosti nisu naklonjene, nadajmo se da dolaze bolja vremena za sve nas, a obilježavanje  Dan naše škole prilika je da se prisjetimo njene bogate prošlosti kroz zapise bivših ravnatelja u spomenici škole.

Niža gimnazija u Labinu osnovana je rješenjem Oblasnog NOO za Istru –Prosvjetni odjel od 24.rujna 1945. i tako da je godine 1945/46 ostvaren I i II razred .

U istoj zgradi počele su sa radom osnovna škola – u prizemlju i niža gimnazija na katu.

U zgradi je prije toga bio provizorni vojni zatvor pa se moralo pristupiti uređivanju.

U popravcima na  samoj zgradi veliki je doprinos dala direkcija rudnika Raša.

Službeni početak rada škole dogodio se 09.listopada 1945. – zapisao je prvi ravnatelj škole prof. Zauchi Josip.

22.01.1946. započeo je s radom internat za djecu koja su do škole morala pješačiti po 2-3 sata (Šumber, Vozilići, Kršan, Sv. Nedelja, Sveti Martin, Marići...)

Ignacije Mandić, dugogodišnji direktor škole, zapisao je 1948. godine  da je školu u Podlabinu posjetilo niz najuglednijih hrvatskih književnika u sklopu rujanskih književnih večeri, sve redom najveća imena književne riječi: Slavko Kolar, Marin Franičević, Joža Horvat, Drago Gervais i Jure Kaštelan.

Srdačnost i disciplina to je ono što nam treba, a toga zaista ima u labinskoj sedmoljetki –zapisao je tom prilikom Drago Gervais.

Broj učenika škole s početnih dvjestotinjak narastao je na 646 učenika u školskoj godini 1948./49., dok je godinu poslije upisano čak 946 učenika. Od  godine 1950. uvodi se obavezno osmogodišnje školovanje – zapisao je između ostalog prof. Mandić.

Odlukom o obaveznom školovanju broj učenika iz godine u godinu neprestano je rastao, a uvjeti rada, nedostatak prostora, nastavnih pomagala i knjiga te posebnog nastavnog kadra bili su nepremostiva prepreka u tadašnjem radu škole.

Ako tome dodamo teškoće oko prijevoza učenika, opće siromaštvo i česta obolijevanja i izostanke koji su posebno bili česti za zimskih mjeseci, dolazimo do okvirne slike u kojima je radila škola pedesetih godina.

Broj učenika stalno je rastao tako da je početkom 1961. u školi bilo 1683 učenika raspoređenih u 53 odjeljenja i 57 nastavnika a godinu poslije čak 1753 učenika u 54 odjeljenja.

Direktor Vladimir Pečanić iste je godine zapisao :

U ožujku je školu posjetila Republička inspekcija iz Zagreba te su nakon detaljnog pregleda rada škole koji je trajao 6 dana ustvrdili da labinska škola spada u uski krug najboljih u republici a da je po broju učenika sigurno najveća u Hrvatskoj.

Evo, baš zbog toga od 1964. godine počela je s radom druga labinska škola Matije Vlačića.

O periodu nakon 1968. postoji bogata dokumentacija i uredno vođena spomenica prije svega zahvaljujući prof. Miličiću koji je svojim radom kao i rezultatima škole i njenih učitelja obilježio jednu cijelu epohu zadnjih tridesetak godina rada škole do 2000.g.

Zahvaljujući učiteljima naše škole uz pomoć donatora uspjeli smo školsku priču koja traje 70 godina objediniti  i za uspomenu generacijama učenika i zaposlenika škole uvezati u pravu knjigu – Ljetopis OŠ Ivo Lola Ribar Labin. Ista je u elektronskom obliku  dostupna na web stranici naše škole. Ovo je naš mali prilog povijesti školstva u našem Gradu i onima koji su ga na različite načine obilježili.

Škola, to su prije svega njeni učitelji, najrelevantniji svjedoci vremena i zaštitni znak njenih uspjeha, njenih mijena kroz vrijeme do današnjih dana. Zato danas kada slavimo i potiho se prisjećamo prošlih vremena, osjećam  obavezu zahvaliti generacijama dobrih i kvalitetnih kolega i djelatnika škole koji su predano i nesebično, kako to samo učitelji znaju, brinuli i davali najviše što su mogli za tu djecu koja su im povjerena brinući o njima kao da su njihova vlastita. Rezultati koje godinama postižemo naša su najbolja legitimacija i poruka da i mali mogu biti veliki i najveći. Uz silnu volju i učiteljski zanos ništa nije nemoguće.

I zato svima njima koji su bili ili to danas jesu  - Hvala od srca!

Hvala i  našim roditeljima za svekoliku suradnju i podršku koju su nam pružali svih ovih godina na zajedničkoj crti odgoja i brige za naše učenike. Kad je odgoj djece u pitanju, predobro nam je poznato, tu nema lakih rješenja, tu nema uputstva za uporabu,  samo strpljenje i ljubav. Ona nesebična ljubav, ljubav bez računice i bez uvjeta i kalkulacija. Samo tako možemo biti sigurni da smo na dobrom putu odgoja i izvjesnijeg sutra ove naše mladosti.

U vremenima koji nam zbog raznih materijalnih i inih razloga nisu išli na ruku , se javno zahvaliti Gradu Labinu na čelu s gradonačelnikom gospodinom Glavičićem za sve ono što smo kroz suradnju i zajedničke projekte napravili zadnjih godina.

Danas naša škola ima 510  učenika, u noj je zaposleno 75-ak djelatnika od čega 50 učitelja. Grad Labin financira čak 6 grupa produženog boravka. Jednu grupu produženog boravka financira Općina Kršan. Za učenike s teškoćama osigurana su 4 pomoćnika u nastavi. Nastava se odvija u 26 razrednih odjela i četiri školske zgrade.

Rezultati koje smo postizali i koje postižemo sve ove godine pokazatelj su rada i nezaobilazne i važne uloge naše škole u školstvu Labinštine. Oni su mjerljivi i nepobitni dokaz kvalitete i ispravnosti puta kojim idemo, puta koji ispravno valorizira uloženo, puta s ciljem i vizijom, a  sve to za dobro naše djece u najdražem i nama najljepšem gradu na svijetu.

Na kraju, sretan 9. svibnja,  Dan Europe i Dan naše škole!

Ravnatelj : Miro Alilović, prof.