preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Ivo Lola Ribar" Labin

 

Erin Kos: Socijalne i gospodarske prilike na Labinštini u XIX.stoljeću

               I.

        U ovom eseju bavila sam se pitanjem socijalno-gospodarskih prilika na Labinštini u XIX. stoljeću. Iznijela sam podatke o načinu uzdržavanja obitelji, načinu prehrane i zarade, značenju rudnika za razvoj gospodarstva, novčanim problemima seljaka, itd. Iznijela sam svoje osobno mišljenje i usporedila tadašnji život ljudi s današnjim.

        XIX. stoljeće je period kada se na području Labinštine zbivaju korjenite društveno-ekonomske promjene. Stanovništvo je živjelo u sklopu tih promjena i gradilo je uvjete svoga materijalnog života.
                                        
               II.

        Zemlja je bila temelj na kojoj su nastajali različiti ekonomski, socijalni i pravni odnosi i bila je osnovni izvor u održavanju života proizvođača i njegove obitelji. ''Prema tome interes prema zemlji kao osnovnom proizvodnom sredstvu bio je uvjek živ i aktualan.'' Proizvođaču-seljaku osim količine zemljišta bio je važan i njegov smještaj i kakvoća. ''U najvećem dijelu Labinštine obradivo zemljište bilo je rasuto po bregovima,obroncima,dolinama i sl. Takvo je zemljište bilo izloženo vjetrovima, čestim bujicama kao i drugim nepogodama. ''Zemljišni fond dijelio se na vinograde, vrtove, livade, pašnjake, šume, oranice pod žitaricama i slično, a uzgajale su se sve vrste bijelih žitarica, kukuruz, krumpir te različito voće i povrće. No na Labinštini nije bilo mnogo plodnih područja i ravnica pa je za Labinjane važila izreka ili u rudnik ili na brod.

        Stočarstvo je bilo slijedeći važan izvor materijalnih dobara. ''Od stoke se dobivao jedan dio svakodnevne hrane (mlijeko, sir, maslo i meso). Zatim su se od nje dobivale sirovine (vuna, koža i drugo) za kućnu preradu i za izradu odjeće i obuće.'' Seljaci su zarađivali prodajom stoke i njezinim korištenjem kao radnom stokom. Najviše su se uzgajale ovce i goveda. Za plug i kola upotrebljavao je goveda (volove) zbog čega je uzgajan znatno manji broj konja, magarca i mazgi. Razvoj stočarstva kočile su stočne bolesti, ratovi i gladne godine u kojima je seljak bio primoran da kolje stoku kako bi se prehranio. Međutim u uzgajanju i očuvanju stoke seljaci su bili izuzetno izdržljivi i snalažljivi, a postojao je i aktivan odnos države prema podizanju stočarstva zbog raznih njenih interesa.

               Osim stočarstva i ratarstva stanovništvo se bavilo kućnom radinošću, poluobrtom, obrtom, radili su za nadnicu ili vršili različite državne službe, a neki su i razvijali veću ili manju trgovinu. Kasnije su se razvijale i druge grane kao što su: građevinarstvo, prehrana, tekstil, kožarstvo, prerada i obrada drveta i dr.

        Otvaranje rudnika i vađenje ugljena na području Labinštine bilo je od ogromnog gospodarsko-društvenog značenja. ''Rudnici su dugo bili kralježnica labinskog gospodarstva.'' Rudarska djelatnost na području Labina započinje za vrijeme Mletačke vladavine, a rudnik prestaje s radom 1988. godine, nakon čega je nastupila višegodišnja kriza u labinskom gospodarstvu koje je u velikoj mjeri ovisilo o rudarstvu.

        Seljacima nije bilo lako, morali su plaćati skupe poreze, isplaćivati zemljišnu rentu zemljovlasnicima, crkvi desetinu, itd. Da bi imali novaca za sve to podmiriti morali su dobro i kvalitetno uzdržavati stoku, ratarske kulture, raditi u rudniku... Bilo je i stanovnika koji su imali novaca (krupni zemljovlasnici, crkva i crkveni ljudi). Tim su novcem kupovali i stvarali osnovu za trgovinu. Predmeti trgovanja bili su artikli koje su pružali ratarstvo, stočarstvo, vinogradarstvo i šumarstvo. Najviše novca seljak je dobivao prodajom vina i stoke. Trgovalo se na crti Labin-Trst,Labin-Rijeka te ponekad s istarskim gradovima i gradovima Hrvatskog primorja tj. otocima Kvarnera.

        Unatoč teškim uvjetima života u XIX. stoljeću stanovništvo počinje bilježiti rast (''1827. godine od 415.598 na 461.118 godine 1837. ili za 45.520 stanovnika više u periodu od deset godina'') što pokazuje da su se uvjeti života počeli poboljšavati.

          III.

        Seljaci su mukotrpno radili kako bi kvalitetno uzdržavali svoju obitelj. Puno ih je stradalo u rudniku i ostavilo svoje obitelji za sobom. Nije bilo elektronike i raznih strojeva koji su olakšavali njihov posao kao danas pa je njihov život bio puno teži.


Literatura:
1. Vladislav Brajković, Vjekoslav Bratulić: Labinska Republika 1921. godine
 

Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
 
Kalendar
« Lipanj 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

 
Oglasna ploča
 
Korisni linkovi
 
Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400
 
Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2011.

Ukupno: 422469
Ovaj mjesec: 2420
 
 > Rudarenje-crtice iz povijesti Labinštine  > Socijalne i gospodarske prilike na Labinštini u XIX.st.
CMS za škole logo
Osnovna škola "Ivo Lola Ribar" Labin / Rudarska 9, HR-52220 Labin / www.os-ilribar-labin.skole.hr / ured@os-ilribar-labin.skole.hr
preskoči na navigaciju