preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Ivo Lola Ribar" Labin

 > O školi  > Povijest
Osnivanje i prve godine rada Škole
Iz školske spomenice …
Osnivanje i prve godine rada Škole
( iz zapisa Josipa Zanchija, Marka Brake i Ignacija Mandića)


Niža gimnazija u Labinu osnovana je rješenjem oblasnog NOO –a za Istru –Prosvjetni odjel, br. 3391/45 –i- od 24. rujna 1945. i to tako da je iste školske godine otvoren 1.i 2. razred.
Prostorije su pronađene u zgradi bivše O snovne škole Podlabin gdje je prizemlje zadržala osnovna škola, dok je prvi kat namijenjen gimnaziji. Najprije je trebalo osposobiti zgradu u kojoj je provizorno bio smješten vojni zatvor.
Sve je to pokazalo koliko se točno znade cijeniti važnost škole. Prenamjena zgrade provedena je sustavno i smišljeno pa su ponajprije uređene učionice Osnovne škole Podlabin, prizemlje, a zatim i gimnazijske prostorije na katu. Uređivanje i namještanje učionica bilo je poprilično teško posebice zato jer se mnogo dijelova namještaja nalazilo po kućama u Podlabinu pa čak i izvan mjesta, tako da se nakon velikog truda, nakon što su uređene tri učionice, moglo početi i s upisivanjem učenika.
Upis
Redovni upis obavljen je u razdoblju 20. – 25. rujna 1945.g. Kako je i bilo naznačeno u dopisu Obl. Noo –a – prosvjetni odjel, br. 1803/45 – VII. – bez datuma, prema uputstvima navedenim u istom dopisu, a koji navode da se u 1. razred gimnazije mogu upisati svi učenici/ce koji su šk. god. 1942./43. s uspjehom završili najmanje 3. razred osnovne škole.
Učenici/ce koji su upisani u 1.razred rođeni su između 1931. i 1934.g. . Kako je u dopisu i bilo navedeno, u redovnom roku se upisalo 208 učenika i to 100 muških i 108 ženskih. Kako je u početku bilo zamišljeno da će postojati i hrvatsko i talijansko odjeljenje, tako su se pri upisu učenici na posebnom formularu izjašnjavali koje će odjeljenje pohađati pa je tako za hrvatsko odjeljenje bio prijavljen 201, a za talijansko 7 učenika. Učenici prijavljeni za talijansko odjeljenje upisani su naknadno.
U početku se mislilo da će se moći organizirati sva četiri razreda pa su upisivani i ti učenici, no prijavilo se premalo djece pa su učenici 3.i 4. razreda upućeni na školovanje u Hrvatsku gimnaziju u Rijeci, a ovdašnju su školu pohađali tek mjesec dana.
U 2., 3., i 4. razred upisivani su oni učenici koji su završili mlađi razred gimnazije – tzv. "avviamenti".
Naknadnim upisom broj upisanih učenika popeo se na 258 i od toga
1.razred – 238 učenika
2.razred – 13 učenika
3. razred – 5 učenika
4. razred – 2 učenika
Kako je već napomenuto, učenici 3. i 4. razreda ispisani su 7. studenog 1945.g..
Internat
Opravdanost osnivanja internata obrazložena je činjenicom da su mnogi učenici morali čak i višesatno pješačiti (Šumber, Vozilići, Kršan, Sv. Nedjelja, Sv. Martin, Marići…), a usto su i mnogi ostali bez hranitelja koji su poginuli u NOB –u te je predloženo da internat bude u samoj zgradi. Prostorna mogućnost je postojala, no bilo je potrebno učiniti i neke preinake za što je nedostajalo financijskih sredstava. Ipak, snalažljivošću Uprave, preinake su obavljene. Međutim, postojale su i druge prepreke za otvaranje internata – prije svega nedostatak inventara, što je riješeno dogovorom da pitomci potrebne stvari donesu sami. Internat je započeo s radom 22. siječnja 1946., svečanom priredbom u Domu kulture u Podlabinu. Primanju učenika u internat prethodila je molba s potvrdom o imovnom stanju koje bi istražili predstavnici vlasti – pročelnik i prosvjetni referent kao i predstavnici Mjesnog NOO –a Podlabin. Internatom je u početku upravljao sam upravitelj škole, zatim nastavnik Dragutin Deprato, a kad je on premješten, zamijenio ga je prof.Dinko Vukelić.
Broj učenika i nedostaci internata
Broj učenika u internatu varirao je. U prva je dva mjeseca iznosio 92, dok se kasnije ustalio na svega 54. Neki su se od tih učenika u internatu samo hranili.
Nedostaci internata bili su mnogi i veliki.
Prostorije donekle odgovaraju higijenskim uvjetima, ali podjela odjeljenja na muško i žensko nije dobro izvršena.. Također veliki je manjak u inventaru. Nedostaje stručnih odgajatelja čiju dužnost obavljaju nastavnici.
Ipak, uspjeh pitomaca u odnosu na druge učenike upravo je zavidan što je i jasno jer su oni pod stalnom paskom nastavnika koji ih u svemu pomažu, a upravo to pokazuje opravdanost postojanja internata.
O polugodištu
Plan i program Ministarstva pokušalo se u cijelosti ostvariti što se pokazalo neizvedivim. Razloga je za to bilo više: već spomenuto manjkavo predznanje, slabo vladanje hrvatskim književnim jezikom, opći nedostatak nastavnih pomagala.
Zbog svega toga Uprava je morala budno paziti da ne bi došlo do prekida u radu Škole. Zbog odustajanja od školovanja, već je na kraju 1. polugodišta od svih upisanih tek 170 učenika pozitivno završilo obrazovno razdoblje i to:
muških – 83
ženskih - 87
Opća ocjena bila je:
po predmetima – 2.69
iz vladanja – 4.50
Javni nastupi i priredbe
Nastupi i priredbe nisu se isprva organizirali zbog slabog učeničkog poznavanja književnog jezika. Prva je takva priredba održana prigodom otvorenja internata u Domu kulture u Podlabinu.
Također, usmene novine su se održavale jedanput mjesečno.
Učenici su također sudjelovali pjevanjem i deklamiranjem na proslavi 1. maja koja je održana na Trgu u Podlabinu., te u većini programa fiskulturne smotre Kotara Labin koja je održana 5. svibnja 1946. gdje su učenici i nagrađeni darom "najboljoj grupi u tjelovježbi".
Samostalnu, vrlo uspješnu đačku priredbu održali su učenici 15. lipnja 1946. u Narodnom kazalištu u Labinu.
29. lipnja održana je Fiskulturna smotra Kotara Labin na vježbalištu u Podlabinu, a iste večeri priredba u Narodnom kazalištu u Labinu. Završna priredba održana je 30. lipnja u Svetoj Nedelji.
Opći uspjeh i razvitak
Uspjehu učenika uvelike su pomogli razredni sastanci, a posebno predan rad nastavnika s učenicima, za vrijeme nastave, a i u izvannastavno vrijeme.
Nedostatku nastavnih sredstava i pomagala pokušalo se doskočiti na razne načine pa i uz pomoć Istarskih knjižara, no ti su pokušaji bili bezuspješni.
Uprava se konačno povezala s nastavnicima i učenicama VI. ženske gimnazije u Zagrebu gdje je organizirano prikupljanje knjiga i školskog pribora što je u svibnju 1946. podijeljeno učenicima. Zidne su novine nakon ovoga bile prepune učeničkih radova u kojima zahvaljuju svojim zagrebačkim kolegama.
Usprkos svim nedostacima, u Zavodu se od početka radilo ozbiljno i vrlo predano pa je Gimnazija osim službenoga priznanja (inspekcija Obl. NOO –a za Istru – Prosvjetni odjel, Obavljena 29.ožujka 1946.) dobila opće priznanje od strane roditelja učenika, priznanje šire javnosti, a na priredbama pokazala veliki napredak i uspjeh u unutarnjoj organizaciji i učenju.
Na kraju šk.god. 1945./1946., učenici su postigli ovaj uspjeh:
srednja ocjena uspjeha 3.29
srednja ocjena vladanja 4.79
Ovo je u usporedbi s ocjenom s kraja 1. polugodišta predstavljalo znatan napredak.
Učenici smješteni u internatu bili su znatno uspješniji od ostalih, ali s tim se i računalo iz ranije pojašnjenih razloga.

Završetak redovne obuke i podjela svjedodžbi
Redovna školska obuka završila je 19. lipnja 1946., a 30. lipnja bio je predviđen za podjelu svjedodžbi, no kako su tiskanice pristigle tek 3. srpnja, podjela je mogla biti upriličena tek 4. srpnja 1946..
U međuvremenu su održane kvalifikacione sjednice i privatni ispiti, a 30. lipnja održana je u Svetoj Nedelji javna priredba.
Sveta Nedjelja je odabrana s razlogom jer je upravo iz tog mjesta i okolica bilo najviše učenika.
Nakon toga započeo je odmor – najprije za učenike, a nakon deset dana i za nastavnike koji su radili dugo i naporno, i svo vrijeme bili daleko od svojih domova i obitelji.
Popravni ispiti održani su od 21. do 31. kolovoza 1946.
Svi učenici upućeni na popravni ispit prošli su.
31. kolovoza 1946. završena je prva školska godina Gimnazije.
Redovit upis u novu školsku godinu održan je od 1. do 5. rujna, a naknadni od 5. do 10. rujna, dok je redovita obuka započela 16. rujna.
Prosvjetni odjel Obl. NO –a za Istru izvršio je prije početka obuke stanovite promjene u sastavu Nastavničkoga zbora i to:
1. odlukom br. 4540/46 od 6. rujna 1946. premješten je prof. Josip Zanchi, upravitelj Gimnazije, u Motovun na istu funkciju.
2. odlukom br. 4541/46 od 6. rujna 1946. na mjesto upraviteljice Gimnazije postavljena je Marija Modrušan, ranije upraviteljica gimnazije u Kanfanaru.
3. odlukom br.4542/46 iz gimnazije u Lošinju u Labin je premješten prof. Marko Brako.
4. odlukom br. 4543/46 iz gimnazije u Pazinu u Labin je premještena Erminija Pušić, prof. pripravnik.
5. odlukom br. 4773/46 na raspolaganje Ministarstvu prosvjete Narodne Republike Hrvatske stavljen je prof. Dinko Vukelić.

Primopredaja izvrešena dana 17.rujna 1946..
Predaje: prof. Zanchi, Josip, prima: Modrušan, Marija.
Primopredaji kao zapisničar prisutna Magašić, Petra.
U Labinu, 17. rujna 1946.

ŠKOLSKA GODINA 1946. – 1947.
(od 17. rujna 1946. do 31. kolovoza 1947.)

Školska godina započela je u nešto povoljnijim uvjetima nago prošla. Zgrada je uglavnom osposobljena kako bi poslužila namijenjenoj svrsi. Ipak tijekom cijele su se godine javljale poteškoće, uglavnom materijalne naravi. Veliki je priliv učenika, primjerice 1. razreda uzrokovao da učionice postanu pretijesne, a namještaj, posebno klupe neprikladne za odraslije učenike. Ograničena materijalna sredstva nisu dopuštala bitnije preinake.
Povećan broj učenika dogodio se zbog odluke o obvezatnom školovanju učenika svih učenika do navršene 14. godine.
To je pak uzrokovalo stanovite poteškoće u nastavi – primjerice, raspon starosti učenika pokazao se kao heterogeni element u intelektualnom razvitku. Mnogi nisu mogli savladavati nastavno gradivo pa su s vremenom ponovo počeli izostajati s obuke. Izostajanja je naročito bilo zimi, za hladnih i kišovitih dana. Bilo je dana kad nije bilo prisutno i do pola učenika. Naravno da takvi kasnije nisu mogli sustavno pratiti gradivo. Kobne posljedice odluke o obvezatnom školovanju pokazale su se već na 1. klasifikacionoj sjednici gdje je uspjeh 42% učenika - putnika bio nedovoljan.
Početkom 2. polugodišta ovo je područje zahvatila nezapamćena hladnoća. Prva klasifikaciona sjednica 2. polugodišta ponovo pokazuje podbačaj u uspjehu. Kontrola izostanaka bila je gotovo nemoguća. Roditelji su se vrlo slabo odazivali pozivima razrednika i na roditeljske sastanke.
Vjerojatno je bilo učenika koji su i namjerno izostajali s obuke, no posebno se ništa nije moglo poduzeti jer je školovanje bilo obvezatno. Slično je bilo i u drugim školama u Hrvatskoj o čemu svjedoče brojni napisi.
Početkom 2. polugodišta pristupilo se posebnim mjerama u nastojanju da se situacija popravi, a one su najbolje izražene u okružnici Ministarstva prosvjete br. 18072 – III – 1947.( Obl. NO za Istru – Prosvjetni odjel br. 2725/47. Imajući u vidu teške prilike, spomenuta se okružnica nije primjenjivala na učenike 1. razreda. Koncem travnja je u svim odjeljenjima bilo 46 učenika s pet i više negativnih ocjena, od toga 34 u prvom razredu. To je znatno utjecalo na opći uspjeh – od 202 ocijenjena učenika, 110 prelazi u viši razred, 47 ponavlja, a 45 je upućeno na popravni ispit za koji se prijavilo 24, a 6 ga nije položilo. Konačni uspjeh – 128 učenika prelazi u viši razred, 87 ponavlja.
Bilo bi pretjerano svu krivnju prebaciti na učenike, neuspjehu je pogodovalo mnogo faktora – nedovoljna stručnost, neiskustvo, ali i preopterećenost nastavnika, loše i manjkavo predznanje učenika…
U siječnju je upraviteljica Marija Modrušan premještena u drugu školu, a zamijenila ju je Zdenka Jardas. Do njena dolaska, školom je upravljao prof. Marko Brako.
Obuka nije prekinuta nijednom, tako da je do kraja zabilježeno rekordnih 210 dana.
Učenici i nastavnici sudjelovali su u svim značajnijim proslavama – 6. siječnja 1947., u dvorani Narodnog kazališta učenici su izveli prigodan program, 21. siječnja, na Lenjinov dan, u istoj dvorani učenici su položili pionirski zavjet. Dan Matije Gupca, 16. veljače proslavljen je u Đačkom domu, a učenici su dali usmene novine.
13. travnja učenici su održali vrlo uspješnu javnu priredbu.
Zdravlje učenika bilo je zadovoljavajuće. Tijekom cijele godine zabilježen je tek jedan slučaj otvorene tuberkuloze, tri lakša slučaja upale pluća, jedan slučaj upale slijepoga crijeva i tri slučaja gnojnih čireva. Prehlade i angine bilo je više za hladnih dan, a svi su učenici rentgenski pregledani u ambulanti u Vinežu. Kod mnogih je konstatirana slabokrvnost i slab fizički razvoj, što je posljedica slabije ishranjenosti tijekom rata.
Nakon popravnih ispita u kolovozu, uspjeh je izgledao ovako:
Od 215 učenika, 128 s uspjehom je završilo godinu dok je 87 ponavljača ili 40,46%. U taj broj ulazi i 21 učenik koji nije pristupio popravnom ispitu te 13 koji nisu došli na razredni ispit.
Đački dom postoji od samog početka rada Škole, a financiran je vlastitim sredstvima i materijalnim prilozima roditelja.
Dolaskom novoga odgajatelja Ante Petrovića, u Domu s razvila bogata aktivnost – crtaća, šahovska i sanitetska sekcija i tjedni referati, a što je najvažnije, uspostavljena je uzorna disciplina.
Manjak inventara i dalje je veliki problem. Pitomci sve potrepštine donose sa sobom, a Oblasni NO obećao je da će do poboljšanja uvjeta doći početkom nove školske godine.
Da su u Domu u 2. polugodištu zaista zavladale zdrave
prilike pokazuje i konačni uspjeh pitomaca:
od njih 67, odličan uspjeh postiglo je 7, vrlo dobar 11, dobar 36, dovoljan 5, dok ih je na popravni ispit upućeno 8.
Srednja ocjena konačnog uspjeha je 3,41, a cijele škole 2,75..

U Labinu, 31. kolovoza 1947.
v.d. ravnatelja:
prof. Marko Brako



ŠKOLSKA GODINA 1947. – 1948.

Vodeći računa o pravilnoj prosvjetnoj politici, Oblasni NO za Istru odlukom br.6595 od 1. rujna 1947. izvršio je odmah premještaje nastavnika u ovoj školi.
Premješteni su:
1. Marko Brako na gimnaziju u Opatiju
2. Kristina Šestan na gimnaziju u Poreč
3. Marija Segarić na gimnaziju u Lošinj
4. Slavija Medvedić na talijansku gimnaziju u Rovinj
5. Stanka Brozović na gimnaziju u Buzet

Došli su:
1. Ignacije Mandić, iz Krnice, kao upravitelj
2. Blaž Cukon, profesor, iz Opatije
3. Josip Vadinelić, nastavnik, iz Kanfanara
4. Smiljana Tabaim, učiteljica, iz Divšića
5. Ljubica Jelušić, učiteljica, iz Krnice
6. Biserka Marčelja, učiteljica, iz Labina koja je bila upućena na jednogodišnju školu za fiskulturu u Zagrebu.
Od prijašnjeg osoblja, na dužnosti su ostale Petra Magašić i Zdenka Jardas.
Redovni i naknadni upisi obavljeni su u određeno vrijeme.
Upisano je ukupno 262 učenika – 161 muški i 101 ženskih koji su raspoređeni u:
1. razred – tri odjeljenja
2. razred – dva odjeljenja
3. razred – 1 odjeljenje.
Radi se u pet učionica, a jedno je odjeljenje određeno za popodnevnu nastavu. Kako se ne bi povrijedilo jedinstvo rada u Đačkom domu, određeno je da se poslije podne održavaju predavanja u 1. c razredu koji je sastavljen od djece iz Podlabina, Labina i najbliže okolice. Izbor nije bio najsretniji jer su upravo ta djeca pokazala najlošiji uspjeh zbog toga što su uglavnom bila prepuštena sama sebi i nedisciplinirana te nisu imala u razredu boljih učenika koji bi predvodili u radu. Mjesni NO Podlabin ustupio je jednu učionicu talijanskom odjeljenju tako da su svi razredi mogli imati nastavu u prijepodnevnoj smjeni, no ni to nije pridonijelo poboljšanju uspjeha.
Odlaskom Biserke Marčelje, 28. listopada 1947. nastaju poteškoće oko podjele predmeta jer se ukazala potreba da se neki predmeti reduciraju na 25 sati tjedno.
To je trajalo do dolaska novih nastavnika u travnju:
1. Antuna Foita, nastavnika sedmoljetke iz Krnice
2. Marije Midžar, učiteljice iz Štrmca
3. Leopolda Vebera, učitelj iz NR Slovenije, poslanog da predaje slovenski djeci slovenskih rudara.
Ostale su se poteškoće javljale kao prezaposlenost nastavnika, nedostatak potrebnih udžbenika,i dalje slaba ovladanost književnim jezikom, oskudan rječnik.
Da bi volja za rad, a s time i sam uspjeh bio bolji, odmah početkom školske godine uvedena su natjecanja, i to: razredno za prijelaznu zastavicu i pojedinačno, za udarništvo odjeljenja i cijele škole.
Učenici su natjecanja prihvatili pravilno i u tom se duhu dalje odvijao rad. Glavne točke razrednog natjecanja su: najbolji razredni uspjeh u učenju i vladanju, čistoća učionice, zidne novine i redovito pohađanje nastave.
Pojedinačno natjecanje odnosilo se na najbolji pojedinačni uspjeh u učenju i vladanju, suradnja u zidnim novinama, redovitost u pohađanju nastave i privatna lektira.
Zastavica je prelazila mjesečno: 3., 3.a, 1.a, 1.b. .
Udarnik škole za 1. polugodište bio je Livije Knapić, učenik 2.b razreda.
Uvedeni su redoviti nedjeljni razredni sastanci na kojima su učenici vodili glavnu riječ, a koji su povoljno utjecali na slabije učenike. Na tim su se sastancima tražili uzroci negativnim pojavama u razredu koje u daljnjem radu valja pedagoški tretirati.
U drugom su polugodištu uvedeni nedjeljni sastanci upravitelja s predstavnicima odjeljenja gdje je i sam ravnatelja upoznao sa životom škole gledanim očima učenika. Rezultati su bili vrlo dobri. Takav način rada iziskuje, naravno, mnogo vremena , ali je i zahvalan jer je uspjeh osiguran.
Održavani su i roditeljski sastanci – cijele škole, Đačkog doma, razredno. Oni su svođeni na čisto informativni karakter. Jače akcije i tješnju suradnju između doma i škole nije bilo moguće provesti, Vjerojatno i zbog toga što narod još uvijek ne shvaća važnost ove škole. Potrebno je dosta strpljenja, vremena i dokazivanja da se dođe to toga.
Rezultat krajem 1. polugodišta bio je:
- 12 odličnih učenika ili 4%
- 66 vrlo dobrih učenika ili 25%
- 81 dobar učenik ili 31%
- 27 dovoljnih učenika ili 11%
- 71 nedovoljan učenik ili 27%
- 4 neocijenjena učenika ili 2%

Srednja ocjena škole po uspjehu je 3,00, po vladanju 4, 89.
Taj je uspjeh početkom drugog polugodišta nešto pao, ali je do kraja opet popravljen. S obzirom na zakon o obveznom školovanju koje traje 7 godina, Ministarstvo prosvjete NRH rješenjem br. 81.609 – III – 1947 promijenilo je i naziv Niže gimnazije u Sedmogodišnju školu (sedmoljetku), što je zapravo isto kao i ranije, samo što i ovdašnja osnovna škola čini sastavni dio cijele škole i potpada pod upravu dosadašnje uprave Niže gimnazije. Jedina razlika je u tome što učenici nakon završenog 4. razreda polaze i 5. i tako sve do 7. razreda, odnosno navršene 15. godine. Ova je odluka svesrdno pozdravljena jer smo i mi tako stupili u red kulturnih naroda.
Upravitelj je u svojim nastojanjima naišao na pravilno razumijevanje potreba škole kod Kotarskog NO –a, naročito kod druga Danijela Lučića, prosvjetnog referenta, koji su dali potpunu moralnu i materijalnu podršku za popravke u školi i opremanje učionica i kabineta i zbirki.
Tijekom godine sve su prostorije Škole i Đačkog doma okrečene. Umetnuta su sva stakla, popravljen sav namještaj, električno postrojenje, grijanje, uvedeno je električno zvonce te telefon u upraviteljevu uredu koji je bio prijeko potreban.
Nastavnička knjižnica brojala je malo starih knjiga od kojih je većina rashodovana zbog štetnog sadržaja i pravopisa. Tijekom godine nabavljeno je novih knjiga, najnovijih izdanja, tako da se i nastavnici i učenici mogu koristiti bibliotekom.
Naručen je i veliki radioaparat sa zvučnicima i mikrofonom te priključenim gramofonom, tako da Škola udovoljava zahtjevima moderne škole. Zgrada je okrečene i s vanjske strane.
Zauzimanjem Kotarskog NO-a i Ministarstva prosvjete, pojačana je geografska zbirka i nabavljeno je novih karata.
Ostalih zbirki skoro da i nije bilo. Tijekom godine nabavljeno je: za matematiku 20 modela geometrijskih tijela, trokuti, ravnala, šestar i nešto drugih modela.
Osnovan je i kemijski kabinet. U kabinetu fizike nabavljeno je aparata vrlo dobrih i preciznih među kojima se ističe dobar mikroskop i vrlo dobar aparat za projekciju. Nabavljeno je 30 najnovijih gramofonskih ploča.
Od pojedinaca rudara dobiveni su uzorci minerala.
Veliki nesporazumi događali su se oko korištenja dvorane. Sindikalna uprava rudnika Raša i Omladinski fiskulturni aktiv prisvajali su sebi pravo na tu prostoriju, zajedno sa zahodima i kupaonicom. Imali su za cilj da te prostorije i sasvim odvoje od Škole. Kako nije bilo kontrole, događali su se i nemoralni slučajevi, poput uništenja gume kojom je bio prekriven pod, uništenja zidnih tapiserija, nereda na pozornici i sl.., što je vrlo ometalo odgojni rad i ugled Škole, a osim toga došla je u pitanje i uporaba kupaonice koja je naročito bila potrebna našim pitomcima. Nakon što se upravitelj obratio Narodnom frontu i Kotarskom NO –u da odrede čije su to prostorije, oduzeta su sva prava za korištenje istih osobama izvan Škole. Prostorije su otad korištene samo uz znanje upravitelja i nadzor odgovorne osobe i to u vrijeme kad nije smetalo redovitom radu Škole. Od siječnja 1948. po tom pitanju u Školi vlada red i disciplina, a na tome treba ustrajati i dalje.
U travnju 1948., prilikom održavanja književnih večeri, našu su školu posjetili redom književnici: Slavko Kolar, Marin Franičević, Joža Horvat, Ivan Dončević, Jure Kaštelan i Drago Gervais.
Drugi važan događaj ove školske godine je i taj što prva generacija učenika završava školovanje ovdje i ide dalje te i održavanje nižih tečajnih ispita (male mature) na kraju godine.
14. ožujka 1948. dogodila se u rudniku u Podlabinu teška nesreća koja je progutala oko stotinu ljudskih života. Prema izjavama stručnjaka, neispravan eksploziv zapalio je ugljenu prašinu te je došlo do snažne eksplozije i kasnije požara. Osim ljudskih žrtava i materijalna šteta je bila golema.
Ova je godina značajna i po akciji povratka emigranata u domovinu. Povratak je započeo u velikom stilu – iz Francuske, Belgije, Njemačke, Kanade…Velik broj povratnika zaposlen je u rudniku, a s njima dolaze i njihove obitelji, dakle i mnoga djeca koja su govorila strane jezike. Posebno je mnogo bilo Slovenaca pa je tako osnovano i slovensko odjeljenje, a Ministarstvo prosvjete NR Slovenije poslalo je i učitelja, Leopolda Vebera. S obzirom da je ovdje postojao i logor njemačkih ratnih zarobljenika koji su s vremenom oslobađani, mnogi su od njih doveli svoje obitelji pa je za tu djecu osnovano i njemačko odjeljenje.

Srednja ocjena uspjeha 1. – 4. razreda je 2, 59.
Srednja ocjena uspjeha 5. – 8. razreda je 3,32.
Niži razredi: od 254 učenika s uspjehom je završilo 190.
Viši razredi: od 249 učenika s uspjehom je završilo 205.
U višim razredima ima 27 (10, 8%) odličnih, 77 (30,9%) vrlo dobrih, 78 (31, 5%) dobrih, 23 (9,2%) dovoljnih, 21 (8,5%) polaže popravni ispit, a 23 (9,2%) ponavlja razred.

Niži tečajni ispit

Od 41 učenika koji su s uspjehom završili 7. razred 9 ih je položilo s odličnim, 14 s vrlo dobrim, 13 s dobrim, 4 polaže popravni ispit, a 1 ponavlja.
Svi su se učenici opredijelili za nastavak školovanja .
Tijekom godine je, nakon dolaska upraviteljice F. Mandić, preuređen Đački dom. Početkom godine bilo je u Domu 120 pitomaca, a na kraju 108. Posebno se u radu istaknuo odgojitelj Ante Petrović. Bilo je razdoblja kad pitomci nisu imali niti jednu negativnu ocjenu, a na kraju je bila samo jedna negativna ocjena. Dom je i službeno proglašen najboljim domom u NR Hrvatskoj.
Na kraju školske godine, Nastavnički zbor su sačinjavali:
- upravitelj: Ignacije Mandić
- viši razredi: Blaž Cukon, Josip Vadinelić, Petra Brako, Zdenka Jardas, Anton Foit, Smiljana Tabain, Ljubica Jelušić, Marija Midžar, Leopold Veber
- niži razredi: Milan Mečulj, Zorica Mečulj, Ljerka Hudolin, Ruža Carl.
30. rujna 1948. Ignacije Mandić


ŠKOLSKA GODINA 1948. – 1949.

Ova školska godina nije započela kako je planirano jer je nedostajalo stručnoga kadra. Pojedinačne promjene zabilježene su u izvještajima.
Krajem godine, sastav je bio ovakav:
- Ignacije Mandić, direktor
- Blaž Cukon, Zdenka Jardas, Živka Burzelić, Ivan Mihovilović, Stjepan Horduk, Elizabeta Marijančić, Smiljana Tabain, Ljubica Jelušić, Marija Midžar, Josip Sever, Anica Đukanović, Hedviga Jelušić, Štefica Cesarec, Nikola Fajdić, Anica Senčić, Draženka Tikulin, Ljerka Hudoklin (na bolovanju).
Povećan je i broj učenika. Krajem 1. polugodišta školu je pohađalo 646 učenika, a u Domu su bila 132 pitomca. Brojno će se stanje još povećavati, a prostorije ne udovoljavaju. Narodna vlast je upozorena da se pristupi rješavanju toga teškog problema inače će se situacija pogoršati.
Sedmoljetka polako postaje popularna i stvara svoju tradiciju.
To se posebno vidi po povećanju broja publike na školskim priredbama. Jedino još uvijek nije postignuta suradnja s rudarskim ustanovama jer je njihovom vodstvu jedino važna proizvodnja, a kulturna događanja su zanemarena iako je Škola u više navrata pokušala uspostaviti suradnju. Jedina gesta Sindikata rudara je financijska pomoć od 20.000 dinara pri organizaciji ekskurzije.
Potrebno je zabilježiti i udarac našemu kulturnom životu – smrt Vladimira Nazora. U znak poštovanja, učenici su tri dana po 12 sati držali počasnu stražu, nakon čega je održana komemoracija.
Ova je školska godina nadmašila sve dosadašnje po organizaciji ekskurzija. Veće grupe učenika posjetile su Postojnu, Ljubljanu, Bled, Maribor, Delnice, Zagreb, Pulu, Rovinj, Poreč. Uz putovanja, raspisane su i nagradne teme – najbolje su nagrađene na kraju godine.
Na kraju godine, održan je i fiskulturni dan, izložba i završna svečanost. Programi su uspješno izvedeni.
Po prvi je put organiziran i planski upis učenika u srednje strukovne škole.
Za potpunu opremljenost potrebna su mnogo veća materijalna sredstva i više razumijevanja mjerodavnih.
No ima nade i za to pa da Škola u potpunosti ostvari svoje kapacitete do kraja Titove petoljetke.

Podlabin, 30. rujna 1949. Ignacije Mandić

ŠKOLSKA GODINA 1949. – 1950.

I ova je školska godina započela u znaku krize – manjka prostora, nedostatka nastavnika, a naglog porasta broja učenika – 946 u 20 odjeljenja s 10 učionica.
A nastavnici?
Odmah na početku godine premješteni su: Zdenka Jardas u Zagreb, Ivan Mihovilović u Pulu, Smiljana Tabain u Beograd, Stjepan Horduk i Marija Midžar na VPŠ, Anica Đukanović za kotarskog instruktora, Nikola Fajdić u Rašu, Draženka Tikulin u Zagreb, Josip Sever na odsluženje u JA, Ljubica Jelušić u Kastav; među njima je bilo odličniha radnika ( Jardas, Midžar, Đukanović, Horduk) pa škola mnogo gubi njihovim odlaskom. Na njihovo mjesto dolaze mladi početnici koji ničim ne mogu zamijeniti iskusne kolege – osim Dušana Sinčića, starijeg, vrlo iskusnog nastavnika. Došlo je šest novih nastavnika. Prvo polugodište sasvim je hramalo dok se situacija nešto popravila početkom 2. polugodišta, dolaskom mladih učitelja. U to vrijeme radi u školi 14 mladih učitelja s najviše dvije godine radnog iskustva i bez stručnih kvalifikacija. U nastavničkom kolektivu vlada sloga.
U rujnu 1949. delegacija nastavnika i učenika prisustvovala je svečanom otvaranju nove gimnazije u Pazinu. Tih je dana Školu posjetio i ministar prosvjete NR Hrvatske, drug Ivo Babić. Između ostalog posebno se pohvalno osvrnuo na uzgoj cvijeća u Školi.
Štab odreda pionira obvezao se da će pošumiti krš dva hektara površine koji je Šumarija dodijelila 2 km dalje od Rapca. Teren je vrlo loš. Učenici 7. razreda parcelirali su teren po odjeljenjima. Iako pod teškim uvjetima, obveza je izvršena na vrijeme. No konačni je rezultat bio ništavan zbog suše koja je uništila sve mladice.
Ovogodišnji su nastupi bili daleko bolji od prijašnjih. S pjesmama (uvježbao I. Mandić) i folklorom (uvježbala F. Mandić) nastupili smo na kotarskoj smotri (1. nagrada), na Oblasnoj smotri KUD –ova u pulskoj Areni (2. nagrada) i na Omladinskom festivalu u riječkom Kazalištu (2. nagrada).
I dalje se nastavlja tendencija nastavka školovanja što je dobro ako se zna da je ovaj kotar u Istri najzaostaliji, a upravo se ovdje stvara najjači industrijski centar Istre. Preteći rad naših bivših učenika koji su nastavili školovanje, sa zadovoljstvom možemo konstatirati da oni mahom dobro napreduju i za godinu dana će izaći prva generacija učenika sa završenom srednjom školom.
Tradicija Škole dobiva čvrste oblike. Sedamnaest učenica je upisalo Učiteljsku školu što predstavlja nadu da će podići razinu obrazovanja Kotara.
Podlabin, 3. srpnja 1950. Ignacije Mandić

ŠKOLSKA GODINA 1950./1951.

Ove je godine uvedeno obvezatno osmogodišnje školovanje. Ubuduće će svi učenici do 5. razreda završavati 8 razreda nakon čega slijedi mala matura. To je, naravno, normalno školovanje. Potrebe kadra iziskivale su da školovanje završi nakon 7. razreda (3. razred gimnazije). Danas toga više nema, a s druge strane i učenici su bili nespremni za prijelaz na daljnje školovanje. Ipak, i dalje sa sumnjom gledam u solidan završetak ove školske godine. Evo zbog čega:
imamo po dva odjeljenja nižih razreda, 5 odjeljenja sa 50 učenika petih razreda, 6 odjeljenja sedmih razreda sa 50 učenika, 2 odjeljenja osmih razreda sa 48 učenika. Svega 21 odjeljenje u 11 prostorija, a nastavnici?
Početkom godine premješteni su: Blaž Cukon, Elizabeta Marijančić, Stanislava Gajšek i Milena Kovarik, a tijekom godine i Đuro Maričević. Došli su: Anđelka Krznarić, Ljerka Džaja, Olga Klaić, Marko Ibrišimović, Stjepan Horduk, Milan Stojić, Šime Krajša, Ljubimir Zorić. Zbog nedovoljne stručnosti i iskustva nastavnika tijekom godine se na sastancima razrađivala metodika svih predmeta uz praktična uzorna predavanja. Treba naglasiti zalaganje svih nastavnika – kako stručno, tako i ideološki.
Nažalost, nije bilo uspjeha u užoj suradnji s mjesnom rudarskom školom i njihovim nastavničkim zborom. Škola je pokušala više puta, ali odgovora nije bilo jer ne žele, ili nemaju smisla za suradnju.
Zatim, nije ostvaren ni uži kontakt s Direkcijom rudnika kako bi se određen broj učenika kasnije posvetio rudarstvu. Osim obećanja, ništa! Nijedan od izjašnjenih 80 učenika nije uspio u tome već su se upisali u neku drugu školu.
Škola stalno surađuje s mjesnim vlastima i organizacijama – nastavnici održavaju predavanja, učenici nastupaju na proslavama.
Tijekom godine popunjene su knjižnice i školske zbirke. Mnogo toga su izradili i sami nastavnici. Sve je to prikazano na školskoj izložbi koja je održana 23. – 26. lipnja u školskoj dvorani. Mnoge su izloške izradili pitomci Đačkog doma. Svi su nastavnici sudjelovali u organizaciji izložbe a organizator je bio Ljubimir Zorić.
Drug Marko Ibrišimović, nastavnik fiskulture, organizirao je 10. lipnja godišnju smotru na trgu u Podlabinu. Smotra je bila impozantna, kako po kvaliteti, tako i po masovnosti. Nastupalo se u kolima, prostim vježbama i lakoj atletici. Šteta što se Rudarska škola i Talijanska osmoljetka nisu odazvale na suradnju, tako da je smotra ograničena samo na našu školu.
Godišnja školska priredba je održana 5. lipnja. Dvorana je bila prepuna, a priredba je bila vrlo uspješna.



Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
 
Kalendar
« Listopad 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

 
Oglasna ploča
 
Korisni linkovi
 
Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400
 
Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2011.

Ukupno: 464951
Ovaj mjesec: 32799
Ovaj tjedan: 310
Danas: 20
 
 > O školi  > Povijest
CMS za škole logo
Osnovna škola "Ivo Lola Ribar" Labin / Rudarska 9, HR-52220 Labin / www.os-ilribar-labin.skole.hr / ured@os-ilribar-labin.skole.hr
preskoči na navigaciju